Koliko je bilo teško s Babićem?

S njim je uvijek nezgodno raditi. On je za svaku borbu spreman i motiviran. Ja sam pak dao sve od sebe i za to sam nagrađen titulom prvaka Hrvatske. Dobro sam se pripremio, imao sam sjajnu taktiku što su i suci prepoznali.

Nisi jedini u obitelji koji se penje na ring?

Bilo nas je troje, sada smo ostali ja i moj brat Bepo. Svatko od nas suočen je s puno odricanja i neću reći nešto novo da nije lako biti boksač odnosno sportaš.

Kako je počeo tvoj život boksača?

Počeo sam u BK Zadru. Osvajanje Zlatne rukavice preselilo je mene i mog brata u Zagreb zbog boljih uvjeta i kvalitetnijih trenera. Vrlo brzo osjetio sam da sam se pomakao s razine dok sam bio u Dalmaciji. Više treninga i jaki sparinzi normalno da su donijeli i bolje rezultate.

Imaš li dovoljno borbi za provjeru utreniranog?

U zadnje vrijeme boks u Hrvatskoj se podigao na razinu o kojoj se nekad moglo samo maštati. Prije recimo 7 godina klubovi su živijeli od državnog do državnog . Ako nisi bio prvak Hrvatske ostajao si kod kuće. Prvak bi imao bonus nastupa na pokojem jakom međunarodnom turniru ili Europskom prvenstvu. Danas je puno toga. Treba biti spreman za borce koji čekaju u Regonalnoj ligi, Hrvatskoj ili Svjetskoj ligi.

Kako je ispunjen dan?

Za one koji na to nisu spremni monoton je do bola. Naime, nakon što ustanem i odem na trening, slijedi odmor uoči drugog treninga te krevet. I tako godinama.

Amaterski boks ne donosi zato mirnu starost ?

Sve to prolazim jer želim otići u profesionalce. To neće biti preko noći ni sutra. Zato se držim ovakvog režima života koji pomiče granice pripremljenosti a mene priprema za stazu  koja će kad dođe vrijeme biti još teža.

Imao si 80 – tak borbi – kakav si profil boksača?

Sve zavisi o suparniku i onome što se događa na ringu. Ja osobno preferiram tehniku s kojom pokušavam dati a što manje primiti udarac. Pošto sam ja niži u kategoriji jasno mi je da moram biti spreman i na diktiranje tempa uz koji ću prići bliže višem suparniku te ga stisnuti do pobjede.

Toni i Bepo Filipi kao suparnici na ringu?

Nikad a ni tada. Lani smo bili finalisti državnog prvenstva na kojem nije bilo okršaja. To smo obećali svojima i toga se držimo. Na sparinzima pomažemo jedan drugome da budemo što bolji kada se pripremamo za ring i budućeg suparnika.

Prije Dugog Otoka i odmora?

Ostaju mi još Mediteranske igre  na kojima bih mogao do kraja.  Kada i stignem na Dugi Otok bit će to aktivni odmor sa trčanjima i nekakvom aktivnošću. Ne smijem si dozvoliti luksuz da na jesen u Zagreb gdje me čeka žestok rad dođem potpuno opušten i nespreman. U programu koji za cilj ima izgraditi profesionalca nemam pravo na fjaku i ležernost.