Kada je netko u boksu 47 godina jasno je da za njega tu nema tajni ili praznoga hoda. Ako nije na treningu ili nekom važnom natjecanju Dragan Vidajić uvijek nađe razloga da dođe u dvoranu BK Zadar. Iako predsjednik, u krvi mu je ostalo pregledavati snimke, proučavati boksače.

BK Zadar gdje sam ja počeo kao boksač, radio kao trener s pozicije predsjednika mogu kazati da se mogu pohvaliti s velikom i rezultatima bogatom poviješću kluba. Kroz njega su prošli mnogi reprezentativci, viceprvaci svijeta i Europe, Olimpijskih igara mladih. Ja sam dočekao i ispratio sjajne momke poput Drviša, Šivolije, ranije Filipovića ili Željka Mavrovića. Imam iskustva kada treba prepoznati šampiona.

Kako ste postali trener?

Ja sam u BK Zadru bio trener koji se učio kod Anđela Dukića. Zahvaljujući njegovim napucima, ja se mogu pohvaliti da sam bio u kutu kada su na ringu medalje osvajali Josip Biletić i Toni Filipi.

Mi smo to sve postigli iz male jazbine u kojoj smo pisali povijest pobjednika.

Kako se boriti s “Zadrom kao gradom košarke”?

Ja se sve ove moje godine ne borim za primat ni s kime. Boks je u mom gradu uvijek bio pri vrhu interesa navijača. Meni je srce bilo uistinu puno kada se za meč u USB ligi 3, 5 tisuće navijača okupilo kako bi bodrilo našu reprezentaciju. To sigurno nije slučajno. Uz to dolaze i neki novi treneri, poput Nike Marketina koji sada dobiva u ruke najbolje hrvatske mlade kadete koji će imati što naučiti.

Baza talenata je i u Zadru tanka?

Boksače, one prave i uporne je danas teško naći. Po već nepisanom pravilu ako ih u dvorani i bude 20 ili 30, na kraju, za ozbiljan trening ostanu dvojica ili tek jedan. U košarci ili nogometu je to drugačije. Zahvaljujući Hrvatskom boksačkom savezu, predsjedniku , tajniku i članovima Izvršnog odbora nešto se ipak mijenja. Sve je više turnira i nastupa na kojima boksači mogu nešto i zaraditi. Siguran sam da će to biti veliki motiv za mnoge mlade da ostanu u boksu. Na taj način djecu ćemo učiti da rad i kvaliteta daju nešto a sjedenje po kafićima ili gubljenje vremena na ulici baš ništa.

Koliko rekreativci financiraju rad BK Zadra?

Ja se nikad nisam bazirao na rekreativcima da bi klub došao do nekih para putem članarine. Na taj način nikad se ne može dobiti dobrog boksača. Ako ti dođe 15 rekreativaca ti se njima moraš posvetiti i bez obzira na zaradu, to klubu ne donosi ništa. Ja na svu sreću imam pomoć grada Zadra i Županije pa zahvaljujući njima boksači mogu odlaziti na domaća i međunarodna natjecanja. U klubu treniraju rekreativci, da se razumijemo, to su moji prijatelji, koji kada je potrebno uskaču kao sponzori.

Što donosi svjetlu budućnost klubu?

To je mlađi senior Nikoleto Grdović koji iza sebe ima već 40 – tak borbi i sada je na pragu reprezentacije. Tu je i Ukrajinac Vasilj Kljusa, koji je već dugo sa nama i ima naše državljanstvo. On već sada u kategoriji do 75 kg ima srebro s prvenstva Hrvatske. Želja mi je da oni budu i kandidati za Olimpijske igre. Nadam se da će im u tome pomoći i pobjede na ringu USB-e lige.

Što na jesen , nakon ljeta i odmora?

Put pod noge i odlasci u Italiju, Slovačku, Češku, Mađarsku. Moramo ići vani. Reprezentativci zbog male baze u Hrvatskoj nemaju jaku konkurenciju. Kada se boriš sa sebi ravnima ili jačima, potičeš poantu uspjeha – dobiti boljega. Bez toga ne ide.

Iako razmišljate kao trener, zašto predsjednik?

Jer nitko drugi neće. Nitko ne može ili ne želi biti predsjednik koji će na leđa natovariti probleme. Ja sam tu poziciju nudio mnogima koji su očekivali da ih čeka pun klupski račun i atraktivna putovanja. Kada su shvatili da za taj “lagodni dio boksa” treba uložiti ili donijeti svoj novac ili firme na čijem se čelu nalazi, brzo su pisali ostavke i odlazili. Zato sam ja tu. Zadar je uvijek imao kvalitetne boksače i ja sam tu da tu tradiciju nastavim. Ja spadam u kategoriju hrabrijih u koju će sigurno doći i mnogi drugi kojima je “plemenita vještina” poput meni doručak , ručak i večera.