Kada se govori o prosječnom sportašu, odnosno boksaču ili boksačici zna se obrazac po kojem bi oni trebali funkcionirati. Od njih se očekuje da budu Spartanci koji će trenirati, jesti, boriti se i usput nešto raditi kako bi u amaterskim uvjetima preživjeli žrvanj koji je u natjecateljskom sportu neizbježan.

U našem slučaju, kada se govori s Marijom Malenicom otvara se labirint koji ima puno ulaza i izlaza.

Krenimo s dvije adrese London i Split?

To mi je donio život. Prije Londona bila sam u Amsterdamu, Parizu, Tajlandu. Na zadnjoj adresi sam već godinu i nešto dana. Naravno često sam i u Splitu gdje žive svi moji najdraži. Što se Londona tiče tamo sam iz jednog jedinog razloga- ljubavi prema boksu i želji da iz dana u dan budem što bolja.

Kako je ta ljubav buknula?

Boksom sam se počela baviti s 17 godina jer mi je stariji brat bio boksač i MMA borac. Meni je sve to bilo zabava i čista igra i nije mi bilo ni na kraj pameti da će mi boks postati ljubav i profesija. Mogu slobodno kazati da je na kraju igra prerasla u stil života koji obožavam.

Kada se krenulo ozbiljno?

Moji treneri su daleko prije mene vidjeli da u meni spava potencijal koji treba pokrenuti. Vrijeme je prolazilo i ja sam stasala kao osoba ali i boksačica. Moram kazati da sam dugo bila upravo ja ta koja nije vjerovala da može biti top natjecatelj. U počecima karijere boksala sam do 57 kg, a sada sam u 64 kg. Moj plan je u dogovoru s trenerom da se vratim u 60 kg.

Kup nacija i Sombor donijeli su prvo zlato za HBS u 2019?

Puno sam sretna i ponosna na ovu medalju . Nastupila sam u kategoriji do 64 kg iako sam na vagi imala tek 62, 5 kg. Moram kazati da sam zahvalna treneru Matasu i gos. Bonu Bošnjaku što su mi pomogli da ovu šansu dobijem i iskoristim. Put do finala popločen je taktičkim nastupima koji su u finalu okrunjeni zlatom.

Koliko je na kraju turnira bilo umora?

Svaki turnir, zahtjeva psihičku i fizičku pripremu. Što e tiče psihe ja sam već nešto slično prošla i stoga imam nekog iskustva. Fizika nije bila upitna jer sam u Sombor došla nakon teškog rada koji se naplatio. Normalno je da je nakon svega tijelo umorno ali nije strašno da bude neizdrživo. Kako me trener naučio; Svaki meč donosi novu moć od protivnice koja se pobijedi.

Kakva je bosačica Malenica na ringu?

Moj stil je dosta agresivan. Volim blisku borbu i klinč. Iako imam 30 godina još moram raditi na ulasku u borbu. Moje su suparnice mahom veće od mene i znaju me zbog dužine ruku držati na distanci. Iskustvo će mi pomoći da njihove zamke i prepreke lakše riješim tijekom borbi.

Kako se počelo u Londonu?

Tamo sam samu sebe odmah bacila u vatru. Sparinzi su neprocjenjivi. U dvoranu dolaze ljudi iz cijeloga svijeta kao i Englezi. Ima pravo bogastvo klubova i ja to koristim kako bih imala sparinge s boksačicama različitog stila i naravno visine.

Kako se povezuje poimanje boksa u Hrvatskoj i onoga u Londonu?

Moj trener Matas donosi klasičnu školu boksa u kojoj je puno detalja i tehničkih finesa. U Londonu je bitna snaga koja se traži u gotovo pa uličnoj borbi. Upravo u Somboru u finalu u meču koji je bio na vagi, trener Matas mi je doviknuo kreni više i ja sam napravila klik u glavi te se prebacila na recimo to tako engleski stil nastupanja. Pomoglo mi je za zlato.

Reprezentacija u budućnosti?

Kup nacija pokazao mi je da imam prostora za rad i podizanje kvalitete. Za sada znam da ću s reprezentacijom krajem drugog mjeseca u Bugarsku. Nakon toga slijedi Svjetsko prvenstvo.

Kako se skupljaju financije?

Moram reći da sam zadovoljna. U Londonu sam osobni trener u jednom klubu. Kako je vani moda da se ima privatnog trenera ja imam klijente svakakvih profila i za sada problema nema. Osim toga moram se zahvaliti HBS koji su mi osigurali stipendiju. Pored toga stipendija mi dolazi i iz natjecanja koja se pokrivaju uslijed nastupa u full contaktu u kojem se također moram pohvaliti odličnim rezultatima i europskom titulom.

Kako se u to uklapa nastup u gos Savršenom?

Tamo sam išla kako bih dobila novo životno iskustvo. Bilo je taman koliko je trajalo i to me ni pod razno više ne zanima. Sada sam fokusirana na treninge, nastupe i osobno usavršavanje kao boksačice.

Za kraj?

Jednog dana, kada sve ovo prođe, željela bih imati neki svoj klub u kojem bih učila dicu životu nali i boksu. Prije igre s njima, uz potporu obitelji, brata, sestre s kojom živim u Londonu želim još puno treninga, putovanja , nastupa i naravno pobjeda.