
SVEČANO OTKRIVANJE SPOMENIKA MATI PARLOVU U IMOTSKOM Subota, 12. IX. 2026. veliki dan za Imotski, Splitsko-dalmatinsku županiju i hrvatski boks
11/09/2026
HRVATSKA REPREZENTACIJA NA EUROPSKOM PRVENSTVU SENIORA I SENIORKI U SOFIJI 15. – 26. IX. 2026. Najboljih sedam boksača i dvije boksačice u borbi za medalje u nikad jačoj europskoj konkurenciji
15/09/2026SPOMENIK MATI PARLOVU POSTAVLJEN U IMOTSKOM!

U subotu, 12. IX. 2026. godine u Imotskom, na ulazu u jedinstveni stadion na svijetu, Gospin Dolac, svečano je otkriven impozantni spomenik najvećem sportašu iz Imotskog i Splitsko-dalmatinske županije, najboljem hrvatskom sportašu 20. stoljeća, nepobjedivom Mati Parlovu.
Svečanosti su uz brojne uzvanike i mještane, obitelj Mate Parlova, suprugu Lauru, kći Miru, sina Matka i njihove obitelji, nazočili uglednici koji su se obratili i pozdravnim govorima: izaslanik predsjednika Vlade RH, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta Josip Pavić, uz Matu Parlova drugi zlatni olimpijac iz zaseoka Ričice; župan Blaženko Boban; gradonačelnik Luka Kolovrat; predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza Bono Bošnjak; izaslanik Hrvatskog olimpijskog odbora i član Vijeća HOO-a, general Mladen Mikolčević; predstojnik Ureda župana Davor Pavić, predstojnik Ureda gradonačelnika Mijo Zidar, saborski zastupnik Marko Pavić te brojni poštovatelji Mate Parlova, bivši i sadašnji vrhunski sportaši i boksači i djelatnici – sportski direktor HNS-a Stipe Pletikosa, sportski direktor HBS-a Dražen Burić, počasni konzul Ukrajine Ivica Pirić, Pero Tadić, Stjepan Božić, Vedran Đipalo, Marko Tomasović, Dragan Vidaić, Martin Tadić, Žarko Mladin, Davor Jurić, Zvonko Giljanović, Pero Bošnjak, Nenad i Josip Mitrović itd…
Svjetski je raritet već to što iz Ričica, imotskog sela koje danas broji stotinjak stanovnika, potječu čak dvojica zlatnih olimpijaca, Mate Parlov i nekoć najbolji vaterpolski vratar svijeta, a danas državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta, Josip Pavić.
Imotski kraj dao je brojne velikane hrvatskog i svjetskog sporta – uz zlatne olimpijce Parlova i Josipa Pavića, otuda su tri legendarna nogometna kapetana s kojima se Imotski ponosi: nedavno preminuli Ivan Gudelj, Ivan Iko Buljan i Zvonimir Boban, pa srebrni Vatreni u finalu Svjetskog prvenstva 2018. godine Ante Rebić, naša najbolja maratonka, Matina rođakinja, Matea Parlov Koštro….
Državni tajnik Josip Pavić rekao je da osjeća “duboku sreću i zahvalnost” što on i Parlov vuku korijene iz istog kraja te istaknuo da je neshvatljivo i neopisivo da je takav sportski velikan upravo iz tog kraja.
“Mate je osvojio sve”, rekao je Josip Pavić, istaknuvši da je, osim sportskih uspjeha, osvojio i srca ljudi te generacijama koje dolaze može biti veliki uzor ne samo na sportskom, nego i na ljudskom planu.
Pavić je zahvalio svima koji su pokrenuli i realizirali inicijativu za postavljanje spomenika, kao i obitelji Parlov, istaknuvši da spomenik na toj lokaciji ostaje svima. Dodao je da se, u trenutku kada je Filip Hrgović postao prvi Hrvat svjetski prvak u profesionalnoj apsolutnoj kategoriji, spomenik otkriva u “savršeno vrijeme, na savršenoj lokaciji i u savršenom trenutku”.
Župan Blaženko Boban naglasio je da postavljanje spomenika Mati Parlovu ispunjava ponosom cijeli Imotsku krajinu i Splitsko-dalmatinsku županiju jer Mate je napokon tu na svom, na kamenu i kršu koji su ga i oblikovali u najvećeg hrvatskog sportaša.
Gradonačelnik Luka Kolovrat rekao je da je postavljanje spomenika u Imotskom “apsolutni pogodak”, istaknuvši da se nalazi u blizini Modrog jezera, Topane i spomenika poginulim braniteljima, čime se, kako je rekao, “zatvara krug”.
“Krug se zatvara s najvećim, sa svjetskim prvakom, kako rekoh, s najboljim sportašem 20. stoljeća. Taj krug najbolje govori o ovom kraju, o ovom gradu, o imotskom čovjeku i ovom kršu, koji baš nikada ne voli prosječnost”, rekao je Kolovrat zaključivši:
– Naš Mate se na simbolički način vratio u Imotski, u svoju Bazanu i Ričice, ali Mate nikad nije ni otišao iz Imotskog kojem se uvijek vraćao, kao što ni Imotski nikad nije izašao iz njega.
Predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza Bono Bošnjak inicijativu za postavljenjem spomenika Mati Parlovu pokrenuo je još 2013. godine kada je izabran na čelo hrvatskog boksa. Zahvalio je svima koji su bili uključeni u projekt, a posebno je ponosan i sretan što je spomenik Mati, vječnom pobjedniku i idolu generacija boksača, postavljen tamo gdje i pripada, u njegovom Imotskom, u prekrasnom kraju Lijepe naše otkuda je potekao i krenuo na svoj pobjednički put koji je inspiracija svim našim mladim boksačima i sportašima.
Nadovezao se i general Mladen Mikolčević, izaslanik predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora i član Vijeća HOO-a koji je također kao tadašnji dopredsjednik HBS-a sudjelovao u realizaciji postavljanja spomenika i podsjetio se dana kada je imao privilegiju družiti se i zajednički vježbati s legendarnim Matom u Puli. U svojem je govoru istaknuo podatak koji možda najbolje govori o tome koliko je Parlov ostavio dubok trag s tri spomenika na mjestima gdje je živio, u Puli, Fažani i sada u Imotskom
Matini najbliži, supruga Laura, kći Mira i sin Matko Parlov uz zvuke još jednog imotskog ponosa, nadaleko priznate Gradske limene glazbe, svečano su otkrili spomenik velikanu svjetskog i hrvatskog boksa, ponosu Imotske krajine.
Matin sin Matko Parlov rekao je da je “jako sretan i ponosan” što se njegov otac vratio u Imotski i što je spomenik postavljen upravo na lokaciji gdje je proveo dio djetinjstva. S Gospina doca pogled se pruža prema kući u kojoj je Parlov živio, udaljenoj stotinjak metara.
“Bio je čovjek velikog srca. Svatko tko ga je poznavao znao je da je to tako”, rekao je Matko Parlov, dodajući da njegov otac u privatnom životu nije volio pričati o boksu.
“Dao je cijelog sebe, i dušu i tijelo tih šesnaest godina, koliko je mukotrpno trenirao i davao sve od sebe i vjerojatno je htio otvoriti novu stranicu i živjeti, kako bih rekao, nekim normalnim životom”, rekao je.
“Ponosni smo što je nakon Pule i Fažane spomenik postavljen baš ovdje, tu gdje je proživio svoje djetinjstvo o kojem nam je volio pričati. To nam puno znači kao obitelji”, poručio je.
Datum otkrivanja spomenika Mati Parlovu, remek-djelo akademskog kipara Ante Jurkića, izliven u bronci i patiranoj na staro zlato, u prepoznatljivoj pobjedničkoj pozi kojom je završavao mečeve, poklopio se s datumom osvajanja Matinog olimpijskog zlata, 10. rujna 1972. godine u Munchenu – prvog olimpijskog zlata hrvatskog boksača. Spomenik je visok gotovo 3,5 metra, a sam kip 2,5 metra.
Na istovjetni datum Mate Parlov je godinu dana ranije, 10. rujna 1971. godine u Madridu prvi put postao prvak Europe.
Mate Parlov rođen je u Splitu 16. XI. 1948. godine i djetinjstvo je proveo u svom Imotskom, u Ričicama gdje i danas stoji kuća u kojoj je odrastao.
Mali Teo, kako su ga zvali u njegovom Imotskom, kao desetogodišnjak preselio se s obitelji u Pulu otkuda je krenuo njegov zvjezdani put u boksu: olimpijski, svjetski i europski prvak, profesionalni prvak (WBC) Europe i svijeta, do člana Kuće slavnih (WBC) svjetskog boksa.
Mate Parlov jedan je od rijetkih velikana u povijesti svjetskog boksa koji je osvojio titule u svim natjecanjima u kojima je nastupao u amaterskoj i profesionalnoj karijeri.
Olimpijski pobjednici i profesionalni svjetski prvaci bili su samo legende svjetskog boksa Muhammad Ali, Joe Frazier, George Foreman, Sugar Ray Leonard, braća Vladimir i Vitalij Kličko, Vasiliy Lomachenko, Oleksandr Usyk, najbolji mađarski boksač u povijesti Istvan Kovacs….
U olimpijskom boksu osvojio je sve titule koje su se mogle osvojiti – u 310 mečeva pretrpio je samo 13 poraza (olimpijski prvak, svjetski prvak, dvostruki europski, pet puta prvak Balkana, osam puta prvak Jugoslavije) – olimpijski pobjednik u Münchenu 1972. godine i svjetski prvak na prvom Svjetskom prvenstvu u Havani 1974. godine.
Pamti se njegov put do zlata na Olimpijskim igrama u Munchenu kada je u velikom finalu prekidom u drugoj rundi, nakon tri brojanja dominirao protiv Kubanca Gilberta Carrilla.
Na Svjetskom prvenstvu u Havani Carillo mu je ponovo bio ljuti protivnik, ovaj puta na svom terenu, pred svojom publikom u borbi za medalju. Žestoko je krenuo nošen navijanjem Kubanaca i zadao dva brojanju Parlovu u prvoj rundi, a Mate mu je uzvratio nokdaunom već do kraja prve runde. U drugoj rundi ponovo je rušio Carilla, a u trećoj još dvaput je uzdrmao domaćeg aduta za na kraju pobjedu bodovanjem, a taj meč dugo se vodio kao najdramatičniji meč na svjetskim prvenstvima.
Mate je za prvo svjetsko zlato u finalu svladao sovjetskog asa Olega Korotajeva prekidom u drugoj rundi.
Na Europskom prvenstvu u Madridu 1971. godine Mate Parlov prvi put je postao prvak Europe, pa ponovo na sljedećem EP-u u Beogradu 1973. godine.
Profesionalnu karijeru počeo je 1975. godine – sljedeće 1976. godine postao je europski prvak i titulu obranio tri puta!
WBC svjetsku titulu osvojio je 1978. godine u Milanu nokautom u 9. rundi protiv dotad neporaženog Argentinca Miguela Angela Cuella, strahovitim nokautom Matinom ljevicom koji se godinama vrtio u najavnim špicama sportskih emisija.
U profesionalnoj karijeri imao je 29 mečeva (24 pobjede, tri poraza, dva neodlučena ishoda).
Po završetku karijere u ringu, bio je izbornik na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu kada je ex-Jugoslavija postigla dotad najveći uspjeh s četiri osvojene medalje – jedno zlato (poluteškaš Anto Josipović), srebro i dvije bronce!
Kao boksača koji je osvojio sve, uvijek je dobro podsjetiti na njegovu izjavu o razlici između olimpijskog “amaterskog” boksa i profesionalnog kao pravi putokaz svim mladim boksačima
“Najviše mi je značilo olimpijsko zlato! Za olimpijski turnir, za europska i svjetska prvenstva, moraš se pripremiti za barem pet mečeva, za 15 rundi, a ne znaš tko će biti biti protivnik, kakvog stila i kakve taktike. U profesionalnim mečevima znaš od prvog dana za što se spremaš.”
Pamti se i Matina poruka svim mladim boksačima i sportašima:
“Više od 90 posto uspjeha je u radu. Ono malo drugoga je talent, iako ni bez toga ne ide.”
Objasnio je i kako se iz svakog poraza mora izaći jači i nikada ne predati se i odustati:
“Kada sam 1970. godine bio poražen od Nijemca Bruskea nokautom, tada sam se prizemljio i postao šampion. Naučio sam da ništa ne ide na silu nego se mora raditi uporno, strpljivo, da u boksu moraš znati uzmaknuti i čekati da bi zadao pravi udarac!”
Spomenik Mati Parlovu, osim što će trajno obilježiti uspomenu na najvećeg sportaša u povijesti hrvatskog sporta, oplemenit će kulturno-turističku ponudu grada Imotskog.
Vječni pobjednik MATE PARLOV ostaje zauvijek trajna inspiracija svim generacijama sportaša – sinonim boksa, napornog rada i odricanja, čvrstih šaka i hrabrog srca s kojima je osvojio sve trofeje koji se u boksu mogu osvojiti, a s druge strane uvijek je ostao čovjek iz naroda, skroman i pristupačan svima.
Od subote, 12. rujna 2026. veliki Mate zauvijek se vratio i ostaje u svom Imotskom!





















































