U svakom sportu pa tako i boksu postoje pravila koja tijekom borbe koristi sudac. Da ne bi bilo zabune. I u šakačkom sportu, poraženima i navijačima koji su daleko od objektivnosti uvijek je kriv naravno čovjek u bijelom i leptir mašnom. Sve to prošao je i Naim Ramaj iz Koprivnice koji je drugi Hrvat koji se može pohvaliti s trećom, najvišom zvjezdicom kvalitete.

Kako se dogodio boks?

Nakon što sam se bavio drugim borilačkim sportovima poput waitaia i akida, privukla me vijest da je Koprivnici osnovan i boksački klub. Iz čiste radoznalosti otišao sam i to probati rekreacije radi. U jednom trenutku, do mene je došao moj trener koji me uputio za natječaj za suca. Ja sam odmah pristao i od tada sam tu.

Koliko je sucu potrebno da sazri?

Na početku je jako teško. Čovjek sumnja u svoje odluke i često zbog toga ima i neprospavanih noći. Nije siguran da je sve vidio, reagirao kako pravila traže. Nakon 1000 i više borbi toga više nema. Jednostavno se razvio automatizam koji suca tjera da reagira bez puno dvojbi.

Ima li pripreme za borbe?

Osim što moraš biti tjelesno i psihički spreman što se svake godine provjerava sistematskim pregledom koji je također neizbježan uoči velikih natjecanja, tu nema velike filozofije. Moraš se uzdati u svoju intuiciju jer u pravilu nemaš pojma koji te meč i par na ringu čeka.

Kako se probiti do međunarodne scene?

Ovisi o mnogo čimbenika. Na manje turnire šalje te savez kako bi se kalio i pokazao. Kasnije, kada se traži kvaliteta više ide malo teže. Inzistira se na standardu suđenja i to nije lako ispuniti.

Ocjenjivanje kroz tipkanje ili bodovanje?

U obje varijante to se odrađuje rutinski. Ja osobno više volim ocjenjivanje jer uz udarce ide i dojam. Stoga je recimo lakše.

Meč koji se pamti?

Ovaj zadnji, na kojem sam polagao za 3 zvjezdice u meču Marokanca i Rusa. Ja uistinu jako dugo, dugo takvu izmjenu udaraca nisam vidio. Tu mogu dodati i i meč na Mediteranskim igrama gdje su vrhunski boks pokazali borci iz Bi H i Egipta. I to je bio strašan meč.

Kome se najteže sudi?

Djeci i početnicima. Svi oni boksaju bez nekog velikog znanja i to djeluje nespretno. Bez obzira na to ja nisam sreo boksača koji za cilj ima namjerno ozljeđivanje suparnika. Sve su to ipak sportaši.

Koji su problemi ostali i s tri zvijezde ?

Razdvojenost od obitelji. Meni teško pada izbivati i po 10 dana . Imam klince i oni mi uvijek nedostaju. Međutim, ima onaj vrag koji te tjera da stisneš zube i ideš dalje. Kako se sada osjećam, siguran sam da na vrhunskoj razini mogu suditi još barem 10 – 15 godina.

Osobni stil je?

Kažu da stojim bliže boksačima i da više sudjelujem u borbi. Želim vidjeti moguće promjene na borcima te prekidom ili brojanjem izbjeći nepotrebne ozljede. Trudim se doslovno raditi po natjecateljskim i tehničkim pravilima.

Kada ipak stigne kraj?

AIBA nudi nekoliko scenarija. Nastavak kroz međunarodno tehničko osoblje, mentoriranje. Ja osobno smatram da svaki čovjek koji je počeo iz određene zajednice, ima obavezu da to njoj i vrati. Na koji način stvar je dogovora s HBS-om koji je za boks učinio zaista puno i na tome svima koji tamo rade treba čestitati. Što se mene tiče boks je moja vječna ljubav i ona neće splasnuti bez obzira na godine i osvojene zvijezde.

Budućnost?

Sudaca poput mene u svijetu ima 100 – tinjak i AIBA želi da se na europskim i svjetskim okupljanjima sude najbolji iz zemalja članica ali i kontinenata s kojeg dolaze. Znam da me uskoro čekaju suđenja na lokalnoj razini. Stvar je komisije HBS ali i AIBE od koje očekujem i više poziva.

Gdje je tu obitelj?

Da nema njihove potpore i kolega s posla svega ovoga ne bi bilo. Veliko hvala mojoj ženi Mihaeli, sinu Dinu koji već visi u dvorani i kćerkici Lei. Oni su moja snaga i kada mi je dosta svega. U  ime njih , HBS-u i svim ljudima dobre volje želim čestit Božić i sretnu 2019. Ja ću dakle ponovno na ring gdje se uvijek osjećam odlično.