Doći do vrha ili biti pri njemu je teško. Još je teže tu ostati. Sve to pošlo je za rukavicom tek 15 – godišnjem hrvatskom reprezentativcu Borni Lončariću članu BK David iz Koprivnice. Naime, on je nastupajući na EP za juniore, u nizu, osvojio treću brončanu medalju. Posljednji uspjeh, dogodio mu se u Rusiji.

Zadovoljan?

Ne previše. Žao mi bude jer nijednom nisam otišao do kraja, u borbu za zlato što mi je uvijek cilj. Za to sam ja najviše kriv i zbog toga imam motiva da još jače treniram.”

Put do bronce iz Rusije?

Prvim mečom nisam nikako zadovoljan. To sam odradio s nekih 50% snage. Protiv Poljaka koji nije bio previše zahtjevan u ring sam ušao s upalom mišića, ni u glavi nije bilo ništa lakše. U drugom meču, za Irca sam bio maksimalno spreman i tu sam dao sve od sebe. Ispalo je kako je ispalo.

Koliko je bilo teško doći do medalje?

Pa suparnici su drugačiji u odnosu na prošla EP. To je starije godište, što znači da su fizički razvijeniji, te psihološki jači. Ali tu je moj trener koji mi ukazuje na sve te novosti tako da se s dobrim radom svemu može doskočiti.

Jedan dan u životu trostruke bronce?

Ustajem se u 6 i 30. Ulazim u autobus pa u školu u opću gimnaziju “Fran Galović” u Koprivnici. Doma sam u 16 sati. Navečer, od 20 sati na redu je trening. Da bi se bio uspješan mora se biti i discipliniran. To znači da se odmah nakon škole moram uhvatiti učenja. Pored toga moram voditi računa kada ću jesti, kada ću na spavanje. Bez toga teško bi išlo dobro učiti i biti boksač.

Cilj u životu?

Za početak moram završiti školu, a kasnije se mogu baviti čime god hoću. Što se boksa tiče ja se za šest godina vidim na ringu OI.

Kako obitelj gleda na boks?

Otac koji se davno, rekreativno bavio kick boksingom je oduševljen i podržava me. Mami i baki se to naravno nikako ne sviđa. Svaka modrica ili “šljiva” na oku su mala drama. Ja ih uvjeravam da to ide s mojim sportom, ali za sada ne pomaže previše.

Nakon Rusije?

Moram se vratiti u školu i pohvatati ono što sam propustio. Pored toga trebam se spremiti i za Zagreb open. Rekao bih da se vračam u rutinu spajanja škole i boksa.

Što su ti donijeli nastupi na EP kao boksaču?

Doista su mi puno pomogli u nekakvom sazrijevanju. Vidiš ostalu djecu kako rade, i ako si uspješan u boksanju s njima to te dosta psihički uzdigne i napuni te samopouzdanjem.

Kako je Borna još junior bit će još međunarodnih pohoda na kojima sigurno posljednja stepenica uspjeha neće biti ona brončana. Lončarić tu želi učiniti pomak i mi znamo u HBS-u, uz čestitke za do sada učinjeno, da on to može.