U Boksačkom klubu Marjan 2012 započeli su pobjednički niz koji im na prvenstvima Hrvatske donosi titule prvaka ili doprvaka. Na posljednjem ekipnom prvenstvu Hrvatske koje je održano u Zagrebu konkurencija im je mogla samo čestititati na novom zlatu u klupskim vitrinama. Na čelu kluba je predsjednik Matini Sršen.

Koliko je teško biti stalno na vrhu?
Za boks morate biti entuzijast i zaljubljenik. Klub koji je odavno stvoren svoj put prema gore započeo je 2012 kada je postao viceprvak. 2015 bili smo prvaci Hrvatske. U sezoni 2016 – 17 ponovno viceprvaci. Sada smo ponovno najbolji u Lijepoj našoj. Uz to idu i nebrojene državne medalje koje su također osvojene zadnjih godina.
Koliko se mijenjao pobjednički tim?
Naravno da je u ekipi bilo promjena. Od 2012 godine kroz klub je prošlo dosta dobrih momaka. Neki su otišli raditi, drugi na fakultete. Ono što je za nas važno je to da je jedna stabilna baza boksača uvijek ista i ona donosi rezultat.
Gledajući po dobnim uzrastima?
Od 2012 do 2015 bili smo odlični u seniorima i juniorima. Unatrag dvije godine skočili smo u mlađim kategorijama. U pravilu, svake dvije do tri godine u klubu se promijene sve dobne skupine. Danas možemo računati na 25 natjecatelja. Tu je 8 seniora, dvije žene, 5 juniora, 2 do 3 kadeta .Ostalo su mlađi seniori.
Možete li sačuvati seniore?
Teško. Kao mi u svakom klubu pa tako i u mome financije su veliki problem. Iz tog razloga ljudi odlaze u vojsku ili policiju, državne službe gdje je plaća sigurna. kada to učine, pada kontinuitet treninga i dolazi do napuštanja klubova. Ponavljam mi imamo uvijek 4 – 5 seniora koji mogu do medalje.
Kako dolazite do djece koja bi mogla biti šampioni?
Mi smo dok nismo počeli mligu imali problema jer nismo imali mečeve. teško je bilo iz Splita uputiti se u Vukovar, Osijek ili Zagreb jer za to novaca nije bilo. Kada je krenula Hrvatska boksačka liga zahvaljujući dogovoru s gradom klinci napokon imaju mečeve. Svatko od njih nakon dvije ili tri borbe, vidi i osjeti je li to ili nije za njega.
Imate li i djevojke?
Kao i svi i mi u klubu imamo dvije tri cure. One su daleko upornije od dječaka im kada zagrizu na svakom su treningu.
Split je drugi u ligi- kakvi su odnosi?
Ne mogu biti bolji. Mi smo sportski prijatelji koji se drže skupa. Nema tu animoziteta. da se razumijemo, svatko se brine o svome klubu i svatko traži da bude najbolji. Nama a vjerujem i njima konkurencija jue dobrodošla. Kad imaš s kime sparirati i testirati se možeš biti siguran da ćeš biti spreman za mečeve. Drago mi je da su naši susjedi tu praktično do nas.
Je li titula prvaka stepenica za nešto više u Europi?
Za takav veliki iskorak treba novaca kojeg mi nemamo. Nema sponzora . Mi živimo na bazi prijatelja kluba. Za otići vani i biti dobar nužan je jak sponzor koji će kroz vaš uspjeh i rezultate vidjeti sebe. Drugačije ne ide.
Tko danas vuče kvalitetu u BK Marjanu?
Tu su Tomislav Čikotić, Maja Šarić i Vito Rosso. Pored njih u klubu su ponosni i na pet viceprvaka koji su svi u krugu reprezentacije. Oni pokazuju da u boksu nema igranja kao recimo u nogometu ili rukometu. Boks je ozbiljna stvar u kojoj ne smije biti improvizacije.
Koliko novaca daje grad Split?
Novce možete vidjeti ako učinite rezultat. Ako toga nema , nema ni novaca za klub. U Splitu ima milijun klubova koji žive opd iste gradske kase i svi oni pozorno prate što se učinilo na natjecanjima koji bodove nose. Vi stoga morate stalno boksati, putovati i ulagati svoj novac jer grad plaća retroaktivno. Kako boks traži svakodnevno financiranje formula je jednostavna. Pobjeđuj i ulaži, novci iz grada će već doći.
Traže li se sponzori?
Ja ne tražim sponzore. kada nešto molite, onda zivkate, molite. Na kraju je to prosjačenje. Pravi sponzori su oni koji sami pokucaju na vrata i ponude ono što mogu ili žele.
Hrvatska je pokorena – što dalje?
Na nacionalnom nivou zaista smo učinili puno. ja osobno želim da imamo i iskorak na europskoj ni svjetskoj razini. To se neće dogoditi sutra, ali u nekoj budućnosti da. To bi bila velika stvar za klub kao što je Marjan. Za to će trebati vremena, dosta novca i naravno entuzijazma kojeg u klubu ima.