Kada se netko u bilo kojem sportu nađe tek godinu i pol dana “veliki” stručnjaci odmah ga guraju u kategoriju početnika koji mora pojesti dosta “žganaca” kako bi nešto postigao. U ovoj našoj priči 21 godinu star , 192 cm visok i 100 kg težak Marko Milun iz borbe u borbu pokazuje da su talent i upornost dobitna kombinacija koja ruši suparnike.

Koliko je ovih godinu i pol bilo teško odraditi na ringu?

Za mene je sve bilo lako. Kako će biti u budućnosti vidjet ćemo. Ja priželjkujem da ću nastaviti istim ritmom koji će donijeti borbe i pobjede.

Kako si se ti našao u boksu?

Ja sam se prije boksa u mom rodnom Dicmu koji je kraj Splita, gotovo pet godina bavio kick boksingom. Kako sam nakon toga otišao put Zagreba gdje sam upisao Policijsku akademiju otvorilo se pitanje gdje ću se ja pripremati za Europsko prvenstvo. Odlučio sam se za BK Leonardo  i tako se sve zakotrljalo. Iskreno govoreći na “prvu ruku” boks me u početku i nije previše zanimao. Međutim , došlo je do ozljede koljena , ispisivanja s Akademije. Ja sam ostao u boksu i danas sam zbog toga itekako sretan.

Koliko se teško mentalno iz jednog sporta prebaciti na drugi?

kao da sam osjetio olakšanje. Iskreno više mi odgovara boks . Ono što sam naučio na kiku naravno ne koristim. Jedini put kada mi je skoro “pobjegla” noga bilo je na prvom ili drugom sparingu s Alenom Balićem. Poslije toga , takvih situacija nije bilo. Mogu ja to držati pod kontrolom bez problema.

Kada stane suparnik od 100 kila i više nasuprot nije lako?

Kako kome. Ja sam naučio primati udarce. Ako na treningu ne osjetim snagu sparinga onda to nije to. Sječam se prvog “vanjskog” dobrog udarca. Bilo je to na Europskom prvenstvu.

Trening je kakav?

Kakav treba biti. Dva puta dnevno , šest puta tjedno. Ja u tome uživam i ništa mi nije teško.

Nedavno osvojena titula prvaka Hrvatske?

Jedna je u nizu. , točnije druga. Prošle godine nakon svega dva mjeseca treninga osvojio sam Zagrebačko, pa državno , pa ponovno zagrebačko , bio drugi na Europskom. Krug sam zatvorio titulom s zadnjeg državnog.

Koliko te to sve skupa iznenadilo?

Svima je to fascinantno. ja sam ring upoznao kroz kick boksing i stoga puno nepoznanica i nije mi bilo. Osim toga uz mene je sjajan tim koji me na čelu s trenerom Leom podržava i bodri da ustrajem. Bez njih , teško da bih bio tu gdje sam danas. Osim toga u promjenu sporta ušao sam samouvjeren svjestan da od čekanja nema koristiti.

Kakav si borac na ringu?

ja sam po konstrukciji distancer. Već sam rekao da volim razmijeniti i osjetiti udarac. Trener i ekipa to mi pokušavaju izbiti iz glave i ja iz treninga u trening učim da budem u borbi pametniji. Pomalo shvaćam da je veći problem pobijediti a ne potući se.

Gdje je tu konkurencija?

Ja sam više u ambiciji okrenut prema vani. Moji su ciljevi veći od titule prvaka Hrvatske. Ja želim boksati na velikim scenama jer one znaće i pomak u karijeri.

Što se ispravlja na treninzima?

S godinu i pol staža u boksu ja sam početnik. I kao takav ispravljam tehniku . Ona je daleko od savršenstva i toga sam ja jako dobro svjestan. Ali tek sam počeo. Ima sati treninga za ispravak svega. pa i tehnike.

I za kraj?

Zbog operacije nosa morao sam malo prikočiti s bokso,m. Kada to prođe, a nakon što u svom Dicmu ovoga ljeta napunim baterije i dobro se odmorim, jesen me ponovno vraća na trening s ekipom koja će me učiniti boljim boksačem nego što sam trenutno.