Kada se krene u neki klub onda se u njemu traže poveznice koje upućuju na kontinuitet i prepoznatljivost . U Boksačkom klubu Lokomotiva to se stopilo u liku i djelu predsjednika ali i trenera Borisa katalinića kojeg su nakon 250 amaterskih borbi ozljede natjerale da rukavice zamijeni više trenerkom a manje odijelom i boravkom na “drugom ” upravnom katu.

Bez puno razmišljanja mogu kazati da je meni sada puno teže nego kad sam bio natjecatelj. Kad sam ja ulazio na ring znao sam koliko sam spreman koliko mi je protivnik jak. Danas , koliko god ja spremio svog borca na različite protivnike nikako ne mogu biti miran . To je ta emocija koja me još drži.

Kada je netko predsjednik od njega se očekuju i novci?

U našem poučku , financije stižu nakon pomoći prijatelja, članova, sponzora. Boks je na marginama i tu nema sigurnih novaca.

Pa zašto onda predsjednik?

Iskreno govoreći nisam nikad razmišljao da odem u neki drugi klub kao boksač a sada kao osoba koja radi oko ringa. Jednostavno je to došlo samo od sebe . Ja i moj brat Borna također ostali smo u klubu nakon što je naš trener Ivan Sertić otišao u zasluženu mirovinu. Za predsjeednika me postavio Izvršni odbor s time da tu nema šminkanja. Glavno je pravilo svi radimo sve. Na papiru sam ja predsjednik , brat Borna tajnik a Jozo Katić dopredsjednik.

Kako vas se može naći?

Vrlo lako. Lokosi su u Crnatkovoj 18. To vam je u centru grada pored frizerske škole i jako blizu Studentskog centra. Zainteresirani neka pitaju , svatko će ih uputiti na nas.

Kakav je sastav kluba što se boraca tiče?

Trenutno imamo jednog prvaka Petra Cetinića koji je ujedno izabran i za najboljeg pojedinca na nedavno održanom prvenstvu Hrvatske.

S ostalima smo počeli raditi. Trenutno imamo materijala u 5 – 6 kategorija ali ne treba nikuda brzatijer su to sve školarci koji kod mene moraju biti i dobri u školi. Iz tog razloga kada mi dođu roditelji s djecom moje je prvo pitanje što je sa školom. Bilo bi neoprostivo da dijete zapusti školu i ozbiljno krene u boks. Što ako se dogodi ozljeda ili dijete jednostavno ne može van prosjeka. Boks da ali prije svega škola. Jedno sa drugim može i mora. Barem na tome inzistiram ja kao predsjednik BK Lokomotive.

Što je klupski stil borbe?

Idemo malo u prošlost. Moj brat Borna ima jako veliko srce, vodi meč, četvrta runda , 15 bodova prednosati. Trener viče , pleši ne traži fait. A on ne sluša ide u tuču i nije ga briga. Ja sam bio tehničar . Da si od nas dvojice napravio jednog boksača imao bi svjetskog prvaka. Upravo to pokušavamo ja i moj brat ugrađivati kod klinaca koju dolaze kod nas. Ako uspijemo isklesati takvoga svi zadovoljni.

Kakvi su planovi za dalje?

Prva točka u klubu je povećati masovnost. Da maknemo klince s ceste i usmjerimo u dvoranu. Ako ih pokuša 10 a ostane barem jedan mi smo učinili veliki posao koji mora biti stalan. Druga točka odnosi se na podizanje kluba na razinu da može nastupati na domaćim prvenstvima u svim dobnim kategorijama. U klubu postoji tradicija koju mi kao novo čelništvo kluba moramo poštivati i razvijati. Naša je obveza da Lokomotiva krene u novo osvajanje hrvatskog boksa. Traži se rad i odricanje u kojem ponavljam još jednom škola i sport mogu i moraju zajedno. Tko ne vjeruje neka dođe u BK Lokomotivu. (c)